Dobitnici nagradne igre Deichmann Notes

Žiri je odabrao najkreativnije priče iz noćnog provoda! Dobitnici bonova su: Đorđe Jovanović, Ivan Jovanović, Jelena Tomić, Sandra Lović, Sonja Stevanović, Jelena Pavlović, Đurđija Damnjanović, Nina Tošković, Andrijana Petković, i Tamara Karalazić.

Najbolje priče iz noćnog provoda su:

Jedne prolecne veceri sam krenula u setnju mojim Deichmann oksvordicama, nesluteci sta ce mi se desiti… Sredjena, nasminkana, naparfemisana u svojim bez pantalonama, setala sam sa drugaricama gradom podignutog nosa, ponosna na sebe i puna samopouzdanja… Odnekud se pojavi on… Moja najveca ljubav! U zurbi da predjem ulicu, ne bih li prosla pored njega, saplela sam se o ivicnjak i tresnula o pod koliko sam dugacka! Podizem se lagano na noge, pogled ka gore i tras- on iznad mene! Ooo, blama! Pruzio mi je ruku, ponudio se da mi pimogne. Ustala sam, nepustajuci njegovu ruku. Bacam pogled na sebe, pocepane pantalone, malo krvi na kolenu, ali cipelice citave. Ponudio se da me odbaci do njega, da sredimo ranu i da mi da sestrine pantalne…I tako provedosmo tu noc zajedno. To je blla najlepsa i najludja noc u mom zivotu! Evo, posle 3 godine, i dalje drzim njegovu ruku, a Deichmann oksvordice na svojim nogama.

Tamara, Gornji Milanovac

 

Izlazim iz taxija, pružam nogu i ugledam baru kraj koje je taksista stao! Pa, neeee, ne može to tako! Zar svoju svetinju pri prvom obuvanju da isprljam?! Svoje nove cipelice? Nikako! Zamolim taksistu da pomeri auto, vidim sve je bezbedno, krenem da izlazim kad se niotkuda pojavljuje muška ruka koja želi da mi pomogne… Prihvatam pomoć i kad sam konačno bila napolju ugledam par najlepših očiju. Rastopljena gestom, nije mi dugo trebalo da prihvatim poziv na kafu. I samo zbog moje ljubavi prema cipelicama, nas dvoje i dalje kafenišemo… 🙂

Adrijana, Čelarevo

 

Hmm, omiljene cipele… Možda je smešno, ali, uvek se vežem samo za jedne cipele i volim dugo, dugo da ih nosim. Pa… praktično, dok se ne pocepaju! Nezaboravno veče provela sam sa svojim drugaricama u svojim krem baletankama. Kupila sam ih davno i svaki put kada znam da ću mnogo vremena provesti hodajući, nosim njih. Pa, zapravo, kada je leto, skoro svaki dan ih nosim! To veče, drugarice i ja smo odlučile da proslavimo poslednji veče kao studenti u Beogradu, pre nego što se svaka rasturila na svoju stranu. Odlučile smo da posetimo naša omiljena mesta: gledale smo film na otvorenom, vozile smo četvorocikl na Zemunskom keju, šetale smo Kalemegdanom, jele smo sladoled u Knez Mihailovoj, prešle smo peške Brankov most, smejale se! Volim to veče i još više volim svoje baletanke jer me vezuju za takve uspomene, nikada nisam gledala na cipele samo kao na stvari koje se lako menjaju. Uvek mi prirastu za srce i postanu deo mene.

Nina, Niš

 

Moje omiljene cipele ne moraju biti ni mnogo skupe, ni nove, ni po poslednjoj modi, moraju biti samo plesne! Ples je moja ljubav, a plesne cipele nose sa sobom najludje provode. Svaki trening, takmičenje ili nastup u njima je nezaboravni provod pun emocija, strasti, dobre energije, seksipila i zapamcenih trenutaka. Najludji provod je svakako takmičenje, ono van grada, sa vama dragim osobama, ono sa koga se vratim sa jos jednom medaljom vise, ono koje mi izazove adrenalin i snagu da u mojim omiljenim cipelama imam osecaj da osvajam svet!

Djurdjija, Šabac

 

Oni koji me poznaju reći će za mene da sam prava kupoholičarka, pratim sve moguće modne dizajnere i blogere i što je najvažnije LUDA sam za cipelama. Nikada nisam znala koliko pari imam, mada verovatno ne bih mogla sve da sakupim na jedno mesto. Često sam i previše vezana za obuću tako da ponekad budem nostalgična za obućom koja mi je već dotrajala. Jedno je sigurno da svaki par mojih cipela nosi sa sobom jednu priču koja ostaje čak i kada prestanem da ih nosim. Moj omiljeni par jeste jedan par starki iz srednjoškolskih dana.. Ta priča je stara koliko i te patike kojih ni dan danas ne mogu da se otarasim. U vreme kada sam nosila te starke desila se moja prva prava ljubav. Jedno veče dečko koji mi se tada samo dopadao i ja bili smo na žurci zajedničkog prijatelja. Nosila sam lepršavu belu haljinu i naravno- starke bez kojih nisam izlazila iz kuće. Bilo je to prelepo veče obojeno osmehom leta, lepim druženjem, toplinom, tamnim tenom… Naravno, nije prošlo puno vremena dok nisam smogla hrabrosti da mu priđem i pitam ga za ples..o, da bila sam hrabra, slobodnog duha i nikada me nije plašila pomisao da mogu biti odbijena.. Videla sam mu u očima da je bio iznenađen, pomalo nesiguran ali je pristao. Čim sam probila led to mi je podiglo samopouzdanje, volela sam to da radim. . Nakon plesa počeli smo da se smejemo jedno drugom jer smo se više izgazili nego plesali, sve u svemu taj ples mi je ostao urezan u sećanje kao prvi i najbolji ples u životu.. Kasnije sam mnoge školske dana provodila u njegovom društvu.. On je zasigurno obeležio jedan od najlepših perioda života, lepotu prvih leptirića i par omiljenih patika koje će me zauvek podsećati na njega i jedno toplo letnje veče..

Jelena, Arilje

 

Najlepše, najluđe veče koje još uvek čuvam s nostalgijom u srcu je moje matursko veče. Ja,sva važna po prvi put sa prelepom svečanom haljinom, prvi put u cipelama sa visokim potpeticama, i to crvene, na radost. I sve je bilo na radost, ta posebna ,,radost“ koju samo te godine umeju da nose.Divno društvo, osećaj da si ,,odrastao“, osmeh koji ne silazi s lica, prvi nesigurni ples, ne zbog treme već zbog visokih potpetica koje hrabro nosim kao da sam u njima rođena. Noć za pamćenje, igra i pesma do zore a i cipele već oko ponoći postaše sve sigurnije i sigurnije. U zoru, s prvim zracima krenusmo u novi život, puni snova, optimizma, želje da što pre grabimo krupnim koracima ka budućnosti uz obećanje da gde god budemo nećemo zaboraviti jedni druge. Crvene cipele, simbol te noći odrastanje ujutru završiše u mojim rukama; umorile se one, umorila se i stopala željna da streme nekim dalekim stazama……Prošlo je tako mnogo dana,meseci,godina.Ostaše divne uspomene i u koferu uspomena koji ljubomorno čuvam samo za sebe kutija sa crvenim cipelama koje čuvaju uspomenu na najlepše veče u mom životu.

Sonja, Leskovac

 

Danima sam merkala jedne predivne cipelice,toliko su mi se dopale da sam ih čak i sanjala dok nisam ubedila mamu da mi ih kupi.Ali moj prvi izlazak u njima i nije prosao bas slavno.Moj najbolji drug pravio je zurku povodom osamnaestog rođendana i ja onako sva skockana u novim cipelicama ulazim u klub i tu nastupa haos,zaglavljuje mi se štikla u rešetke ispred ulaza i lomi na pola.Da li sam više bila postiđena ili besna neznam,ja tada mom drugu kazem da mi pozove taxi da idem kuci da se preobujem i on mi dovodi njegovog druga koji me vozi kuci da se preobujem i tada ja prvi put upoznajem njegovog druga a mog današnjeg supruga tako da sam na neki nacin i ja bila Pepeljuga.

Sandra, Niš

 

Hm…najludji provod… Spremajuci se za jedno slavlje kupim kod vas cipele Graceland (salonke, stikla 10 cm). Proslava je super prosla, cipele nisu napravile zuljeve…odlicno, za razliku od drugih devojaka koje su jedva isle, ja sam bila spremna za “maraton“ :). Skupi se zenska ekipa i krenemo kuci autom, na pola puta pukne nam guma. Naravno, ni jedna od nas ne ume da zameni, pokusamo da pozovemo taxi, nema signala…divota. Krenemo polako pesaka, teren ni malo pogodan za hod u stiklama, neke su imale probleme pri hodu, ali smo ga stoicki presle do prvog mesta gde nam se pojavio signal na mob. telefonima. Sutradan smo se okupile i pocele sa sumiranjem utisaka, sve su kukale naa bol u nogama i zuljeve, sem mene, ali smo se slatko ismejale na svoj racun. Naravoucenije: DOBRA CIPELA ZLATA VREDI! 🙂

Jelena, Smederevska Palanka

 

Moj najludji provod u omiljenim patikama..bio je one veceri kada sam sreo Nju… Od dobrog provoda i silnog plesanja otpala joj je stikla na sandali…kada smo polazili kuci u ranim jutarnjim satima padala je kisa,a ona bosa sa sandalama i otpalom stiklom u ruci. Nisam smeo da dopustim da tako slatko i ljupko bice nazebe..bez razmisljanja sam izuo svoje patike i rekao joj da ih obuje…a ja sam naravno isao bos po kisi… to mi nikada nije zaboravila.. i uvek se topimo kada se setimo tog dogadjaja!!! Od tada do sada je proslo 5 godina..i….jos uvek je cuvam kao malo vode na dlanu!

Ivan, Nis (Gornji Matejevac)

 

Devojka moja na ručak mi svrati,

autobusku kartu do mene ona plati.

U novim cizmamam caklila je od sreće,

a ja joj sa osmehom uručih cveće ! емотикон smile

Srećan što ona dodje bio sam ceo dan,

ali nisam predvideo mog psa plan.

Izula se pri ulasku na pragu,

i sela da prvo popije kafu.

Moj šašavi pas od sreće goleme,

rešio je da napravi probleme.

Ukrao je čizmu i ižvakao je celu,

pa još i doneo da se pokaze na delu.

Ponosno uskoči kroz vrata sobe,

noseći sazvakane cizme obe.

Moja devojka u vrisak skoči,

a meni od šoka ispadose oči.

Nagradu igru sad igram ja,

za nove čizme i opravdanje mog psa 🙂

Đorđe, Loznica

 

Čestitke svima!