Trebaju mi jedne divne bele patike!?Nisam ih uvek imala.Moje poslednje patike su iskrzane sa strane.Posle mnogo leta,trčanja u njima,vežbanja,izdržale su sve to,pa sam odlučila da idem u tržni centar po novi par.Postoji tržni centar zove se Deichmann koji ima obuću koja je moderna i pristupačna. Dizajneri kompanije neprestano traže najnovije modele i boje za sledeće kolekcije, što ih čini trendseterima u modnoj obući.Šetajući tržnim centrom znala sam da svi gledaju u mene.Htela sam da nabavim nove patike i odem. Šetajući niz prolaz, ugledala sam zaista lep par belih patika,divne kao ovaj letnji dan.Zaista, svestran par ženskih patika u klasičnoj beloj boji, trebaju mi za niz aktivnosti ovog leta.Dizajnirane su za maksimalnu udobnost i savršene su za mene,jer sam uvek u žurbi. Izuzetno podignuta peta od 4 cm pružiće mi stvarnu podršku u pokretu, bilo da mi trebaju za vežbanje ili za svakodnevne letnje aktivnosti.Savršen primer jednostavnosti,pomislih u sebi. Ostao je samo jedan par u mojoj veličini. Obukla sam ih i nisam mogla da verujem koliko sam se dobro osećala.Hodala sam svuda oko prodavnice u njima, misleći kako bi bilo lepo da su moje.Znala sam da nemam dovoljno novca da ih kupim toga dana,ali isto tako sam znala da, ako čekam, neće ih biti više.Uzela sam ih i i pitala momka iza pulta da li će ih zadržati za mene.Rekao je da je to protiv politike trgovine. Obećala sam mu da ću se vratiti čim donesem novac, ali on je samo odmahnuo glavom i rekao ne, nije mogao.Navukla sam svoje stare iskrzane patike i napustila tržni centar što sam brže mogla.Nakon dve nedelje,imala sam dovoljno novca da se vratim po patike.Smešno kako sam ih neprestano nazivala mojim, kao da ih nekako mogu zaštititi od odlaska kući sa bilo kim drugim.Trčala sam sve do tržnog centra Deichmann i ignorisala sve ljude koji su zurili u moje iskrzane patike.Otišla sam do police gde sam ih ostavila, očiju napola zatvorenih u strahu da pogledam. Sigurno da ih više nije bilo. Pregledala sam svaki par patika u hodniku koji je imao moju veličinu, ali nije bilo patika poput njih.Prodate su. Krenula sam prema vratima. Nisam bio spremna da isprobam bilo šta drugo. Jednostavno sam se osećala previše istrošenom da bih gledala više.Tada je čovek u sivoj majici vikao na mene. Počela sam brže hodati da se izvučem, ali on je potrčao za mnom, još uvek vičući. "Imam tvoje patike". Bilo mi je potrebno nekoliko puta da to čujem kako bih shvatila šta je mislio."IMAM TVOJE PATIKE"
OK ”,rekoh. "Sada imam novac da ih platim.""Ne. Ne ",rekao je. „Plaćene su,sada su tvoje "Ne mogu vam u potpunosti reći šta mi se u tom trenutku dogodilo u glavi. Sećam se samo da sam svoje stare iskrzane patike ostavljala u kanti za smeće i izlazila iz tržnog centra noseći svoje nove bele patike sa novcem koji je još bio u džepu. Dok sam prolazila pored nepoznatih ljudi, pogledala sam ih u oči i nasmešila se. Osećala sam se dobro. Nije bilo zbog toga što sam mislila da me drugačije gledaju zbog mojih novih patika. Bilo je više što sam ih sad gledala drugačije. Mislila sam da niko nije na mojoj strani. Ali tog dana sam znala da bi svaka osoba koja je prolazila mogla biti ta koja mi je poklonila nove patike. Ko god da su bili, htela sam da znaju da kažem „Hvala“.