Sećam se mog prvog poljubca i mogu reći da koliko smotan bio....jedino se on u mom životu nastanio. Čini mi se da je srce htelo da mi strada jer sam jako bila mlada tada. Volela sam svaku crtu lica dečaka koje je oslikavalo njegov karakter. Volela sam te smrknute obrve i pogled koji se krio ispod njih. Volela sam način na koji se kreće, njegovu izgubljenost, njegovu snalažljivost, njegov glas, ono kad se smeje. Volela sam način na koji utiče na mene, strast koju sam osećala prema njemu, osećaj koji je budio u meni dok sam bila u njegovoj blizini, dok sam zamišljala taj famozni prvi poljubac.
Stajao je preko puta mene...rekao mi da zažmurim dok su zvezde u našim očima sjale. Drhtala sam, rušio se moj svet. Bojala sam se...onoga što sam u snovima preživela milion puta ali ne to nije isto. Istina je sasvim drugačija. Poslušala sam ga. Osetila sam njegove ruke oko mog struka na obali reke kraj koje smo šetali te letnje večeri. U trenu sam se predomislila, uplašila se, odgurnula sam ga od sebe ali on se nije dao. Duboko sam udahnula, kao da sam gubila vazduh. Poželela sam da nestanem, tražila drvo da se naslonim, gubila sam orentaciju, tlo pod nogama. Sklonio mi je pramen kose sa lica, a onda ruke drhte, dlanovi se znoje-molim se,,Poljubi me, milo moje.” Osećanje želje, čežnje, straha...da ostanem ili da bežim? Nikoga nema da mi da savet....Naginje se ka meni, usnama dodiruje moj vrat, obraz. Drhtim kao prut na vetru, kolena klecaju. Nemam Parkinsa a izgledam kao ona starica iz kraja. Bože, samo da ovo preživim. Podigla sam lice samo malo, koliko da mu dotaknem bradu, jer poželela sam njegove usne. Našle su me, kao da je znao. Meke, nesigurne, tople, nežne....dotakle su moje namazane labelom i dugo negovane za ovaj prvi poljubac. Svet je u tom trenu stao, dugo očekivani poljubac je pao. Vrtelo mi se u glavi, crvenilo je bilo u licu...sa neba videh jednu zvezdu padalicu. Ne stigoh da zamislim želju....uživah u prvom poljupcu, radosti i veselju. Odveo me je svojim usnama u neko neopisivo blaženstvo...Prolaznici nisu postojali....Sami ja i on smo bili na ovom svetu. Osećala sam ukus ljute žvake ali meni je taj poljubac bio slađi od meda. Osećanje toliko živo da umalo da se povučem i sklonim ali ostala sam i prepustila se dok su leptirići u mom stomaku izvodili najlepši ples. Nikada više nisu toliko jako, toliko lepo plesali.
Onda me je on pustio i ja njega. Rekla sam sebi da je možda dobro što sam zaustavila požudu. Odmakao se da me pogleda, a ja sam oborila pogled, nisam mogla da ga gledam